Područje Pive je jedno od ekološki najčistijih djelova države. Na tom području nalaze se kanjoni Tare, Pive, Komarnice i Sušice i jezera – Crkvičko, Stabanjsko i Trnovačko, kao i Pivsko jezero.

U njemu postoji više od 1.500 vrsta biljaka, od kojih su mnoge rijetke i ugrožene vrste, 2000 vrsta gljiva, dobro očuvane šume bijelog i crnog bora, bukve i jele, javora i smrče, javora i jasena, gdje žive medvjedi, divlje svinje i srne. Rijeke su bogate potočnom pastrmkom, lipljenom i mladicom.

Područje je veoma slabo naseljeno, sa jednim stanovnikom na pet kvadratnih kilometara, a ukupno je u 15 naselja registrovan 451 stanovnik.

Tu su i zaštićeni spomenici kulture: Pivski manastir, prostor Šćepan Polja sa crkvom svetog Stefana (Šćepanica), manastir – crkva pod Sokolom, a u postupku zaštite je i Kula vojvode Lazara Sočice.

Priroda je pivski kraj obdarila nevjerovatno lijepim selima sa idealnim uslovima za lov, ribolov, biciklizam, krstarenje jezerom, planinarenje, i pješačenje a poznat je i po ljekovitim travama, čajevima i domaćim poljoprivrednim proizvodima izuzetnog kvaliteta i visokih ekoloških standarda.

Najpoznatiji kulturno istorijski spomenik je Pivski manastir. Podignut je na izvoru rijeke Pive, u 16. vijeku a njegova gradnja je trajala čitavih 13 godina. Vjekovima je predstavljao najvažniji duhovni i kulturni centar ovog područja a u njemu se još uvijek čuva izuzetno bogata riznica.

Pivsko jezero je nastalo pregrađivanjem rijeke Pive branom Mratinje (HE Piva) čija je visina 240m. Prostire se u dužini od 46km a duboko je preko 200m.

Ostalo je predanje da je kanjon Pive bio ljepši, atraktivniji i tajnovitiji čak i od kanjona Tare. Vožnja brodom po smaragdno zelenoj vodi ispuniće vas iskonskim mirom, a pogled na kamene litice gdje su svoje utočište našle divokoze a gnijezda svili suri orlovi, ispuniće vas strahopoštovanjem prema ovoj divljoj ljepoti.